Kada bi sneg zapao do koljena, a poljski radovi utihnuli, život u starom Zagorju preselio bi se u tople hiže. Uz pucketanje vatre iz peći, miris kuhane rakije i zvuk mužikaša, započinjao bi jedan od najljepših običaja naših starih – čehanje perja. Iako je cilj bio pripremiti “dotu” (miraz) za buduće mladenke, čehanje je bilo puno više od posla; bilo je to vrijeme druženja, ogovaranja, pjevanja i traženja budućih parova.
Čehanje perja – Što je zapravo čehanje?
Glavna svrha bila je odvojiti mekani dio perja od tvrde stručke (badrljice). To se perje koristilo za punjenje jastuka i velikih popluna koji su bili neizostavan dio miraza svake djevojke koja se spremala za udaju. Kako je za jedan kvalitetan poplun trebalo očupati puno gusaka, jedna obitelj to nije mogla sama. Zato se išlo od kuće do kuće – danas kod jedne susjede, sutra kod druge.
Red rada, red pjesme i red rakije
Žene bi se okupile oko velikog stola na kojem bi bila hrpa perja. Dok su prsti vješto odvajali paperje, jezik nije mirovao. Pretresale bi se sve seoske novosti, prepričavale legende o vješticama i coprnjacima, a pjesma bi se orila do kasno u noć.
Domaćin bi uvijek pripremio bogatu trpezu:
- Domaća rakija i vino da se grlo razradi.
- Kuhani kukuruz, orasi i jabuke.
- Gibanica ili kukuruzna zlevka za okrijepu nakon posla.
Momci i njihove psine uz čehanje perja
Zanimljivost čehanja bila je u tome što su momci u hižu dolazili tek kasnije, pred kraj posla. Njihov zadatak bio je “zabavljati” djevojke, ali često su radili psine. Najpoznatija je bila donošenje vrapca ili puštanje propuha u sobu. Ako bi se netko usudio naglo otvoriti vrata, lagano perje bi se razletjelo po cijeloj hiži, što bi izazvalo opći smijeh i vrisku djevojaka koje su sate provele skupljajući ga.
Zadnji dan: “Vunbacanje”
Kada bi se zadnja gomila perja očehala, priređivala se prava gozba – vunbacanje. Tada bi stigli i pravi mužikaši s harmonikom i violinama. Stolovi bi se maknuli, a hiža bi postala plesni podij. Čehanje je tako postalo preteča današnjih izlazaka; mnoge su se ljubavi rodile upravo preko stola punog guščjeg perja.
