Branko Čegec u Zaboku: Duboki razgovor o „Ljepoti ponora“ i suvremenom trenutku. Zabok je sinoć postao mjesto promišljanja o temama koje nas se tiču više nego ikad. Književna večer bila je posvećena djelu „Ljepota ponora“ jednog od najznačajnijih hrvatskih književnika, Branka Čegeca, a kroz razgovor koji je precizno i nadahnuto moderirala Kristina Špiranec, publika je imala priliku dublje zaroniti u autorovu viziju svijeta.
Branko Čegec u Zaboku – Dijalog o „kulturi monologa“
Središnji dio večeri bio je posvećen Čegecovoj provokativnoj tezi o „kulturi monologa“, koja je postala dominantna forma naše svakodnevice. Uz moderiranje Kristine Špiranec, razgovor je tekao kao odgovor na pitanje kako u svijetu koji „silovito juri u zagrljaj stroja“ očuvati istinsku ljudsku komunikaciju.
Kristina Špiranec vješto je vodila razgovor, otvarajući pitanja o otuđenosti koju donosi tehnologija i o ulozi čovjeka u civilizaciji koju autor naziva „bezglavim čudovištem“. Branko Čegec u Zaboku je kroz odgovore argumentirao zašto je književnost postala jedno od rijetkih mjesta gdje je „monolog“ još uvijek moguće pretvoriti u dijalog, odnosno u prostor gdje se ljudi zaista čuju i vide.
Zašto je ovakav susret bio važan?
Za razliku od uobičajenih promocija, ovaj susret u Zaboku funkcionirao je kao intelektualni dijalog. Kristina Špiranec je kroz svoja pitanja uspjela izvući esenciju Čegecovog pisanja – a to je suočavanje s ponorom suvremenosti bez straha.
Publika je imala priliku svjedočiti vrhunskom književnom razgovoru u kojem se nije bježalo od teških tema, već se tražila „ljepota“ u samom suočavanju s njima. Zaključak večeri, ako se iz mnoštva misli može izvući jedna, jest da je ovakav tip razgovora – oči u oči, čovjek s čovjekom – jedan od posljednjih oblika otpora „suicidalnoj civilizaciji“.
Zahvaljujemo Branku Čegecu i Kristini Špiranec na večeri koja je dokazala da Zabok ima publiku koja cijeni ozbiljnu književnu riječ i duboka promišljanja.
