Zagorje je kraj gdje se tradicija i pametni trikovi prenose s koljena na koljeno, a rijetki su oni koji se usude stati na crtu starinskim mudrostima. Jedan od tih “rijetkih” je i naš Joža iz Gornje Stubice, čovjek koji je cijeli život proveo u zemlji, doslovno. Dok mi još razmišljamo o pranju prozora, Joža je već u dubokoj dilemi – što posaditi sljedeće, jer ono prvo je već niknulo!
Njegov susjed Štef, poznat po tome što uvijek mora imati “zadnju” i uvijek misli da sve zna najbolje, svake se zime podsmjehivao Joži. “Opet si poludel, Joža! Pa kaj buš sadil po ovakvom snijegu i ledu? Smrznut će ti se sve, pa buš plakal!” – vikao je Štef preko ograde dok je Joža s lopatom marljivo radio u svom vrtu, unatoč temperaturama koje su bile daleko od proljetnih.
Kaj je Joža delal dok su drugi pili gemište?
Joža se samo smijao i mudro šutio. Nije htio otkriti svoju tajnu, onu koju je naučio još od svog djeda, a ovaj od svog. Nije to nikakva nuklearna fizika, već čista logika i poštivanje prirode. Dok su se drugi brinuli hoće li mraz uništiti tek posađeno, Joža je znao da je ključ u pravom trenutku i – pravoj pripremi!
Njegov trik leži u dva jednostavna koraka, a niti jedan ne uključuje čarobne štapiće ili skupa gnojiva:
- “Spavanje” sjemena u zemlji: Joža je svake godine, još u kasnu jesen, pripremao gredice. U njih bi posadio sjeme određenih sorti koje su otporne na niske temperature (poput ranog luka, češnjaka, nekih vrsta salate i špinata). Sjeme bi jednostavno “prespavalo” zimu u zemlji, zaštićeno snijegom kao prirodnim pokrivačem. Čim bi se zemlja malo ugrijala i prvi sunčani dani stigli, to bi sjeme brže proklijalo jer je već bilo prilagođeno na vanjske uvjete! Nije gubilo vrijeme na adaptaciju.
- Topli kreveti za “nježne” biljkice: Za one osjetljivije, poput rajčica ili paprika, Joža je imao poseban trik. Nije ih sadio direktno, već bi, još u veljači, u svom malom improviziranom plasteniku (koji je izgledao kao obični tunel od folije), pripremao “tople krevete”. To su gredice ispod kojih bi stavio sloj svježeg stajskog gnojiva koje bi, dok se raspada, stvaralo prirodnu toplinu. Na taj način bi male biljke imale svoj “podno grijanje” i rasle kao lude, dok su Štefovi paradajzi još bili samo ideja u glavi.
Cijelo selo sad čeka u redu
Proljeće je stiglo, a s njim i potvrda Jožine mudrosti. Dok Štef tek sada prevrće zemlju i sadi prve mladice, Jožin vrt već buja! Mladi luk je već visok, salata zelena i hrskava, a paradajzi su već izrasli do koljena! Nema više Štefovih podsmjeha, već samo pogledi puni divljenja (i zavisti).
Sad cijelo selo stoji pred Jožinom ogradom, ne bi li izmolilo koji savjet, ili barem neku od njegovih mladih sadnica. Joža se, naravno, samo smješka i dijeli znanje, ali i dalje naglašava: “Nije to nikakva nauka, samo treba slušat kaj ti zemlja priča, i ne bit lijen dok je snijeg!”
Nije svaki trik za svakoga, niti imamo svi vremena za Jožine eksperimente. Ali, za one koji žele brži i bujniji vrt bez muke, moderna rješenja su nam olakšala život. Postoje alati i preparati koji vam mogu pomoći da vaši paradajzi budu veći od susjedovih, a da pritom ne morate saditi po snijegu!
